Likovna aktivnost

Kao i ostale naučne discipline zauzima veoma značajno mesto u dečijoj psihologiji i podsticanje dece ka maštovitosti i razvijanju divergencije i prikazivanju svog ličnog života, kako u emocionalnom, tako i u psihološkom smislu.

Deca od veoma ranog detinjstva pokazuju sklonost ka crtanju i umetničkom izražavanju. Zato je veoma važno podstaci takvu ideologiju u ostvarivanju umetničkih stvaralaštva. Veoma je važno podsticati dete dok je još u početnoj fazi likovnog izražavanja da vrlo umetnički i vrlo pedagoški prihvati likovno izražavanje kao sastavni deo ličnosti.

Emocionalna struktura (afektivna), predstavlja veoma važnu osobinu unutrašnjeg stanja dečije individualnosti. Uticaj dečijeg raspoloženja se itekako reflektuje na dečije izražavanje u umetničkom smislu.

Dete doživljava razne emocije: Veselo, žalosno, egzaltirano, razdraženo, uzbuđeno, potišteno, nezadovoljno…
Sva ova raspoloženja su normalna jer nastaju kao proizvod određenih situacija. Ukoliko se dete likovno izražava najverovatnije će svoje raspoloženje preneti na likovni rad.

U slobodnom crtanju dete uvek iznosi ono što ga emocionalno najviše privlači ili odbija.

Ono što ga privlači stavlja u prednji plan, crteže oboji svetlim bojama. A ono prema čemu oseća antipatiju obično boji tamnim bojama.

Ako njegovi radovi pokazuju borbu, uvek pobeđuju oni prema kojim oseća simpatiju.

Implusivna, energična deca crtaju smelo, dok plašljiva povlače tanke, nesigurne crte, uokviruju crtež ili ga nacrtaju u uglu papira.